Kutak za dušu

PRIPRAVITE PUT GOSPODINU, PORAVNAJTE MU STAZE...

Doći k sebi i krenuti Bogu
Bog nam je dao pamet, razum, inteligenciju da možemo doći k sebi.
A doći k sebi, znači biti čovjek.
A biti čovjek znači umijeti se služiti mogućnostima svoje pameti.
Sv. Pavao u 12. poglavlju svoje Poslanice Rimljanima kaže:

»Nemojte se prilagođivati ovomu svijetu! Naprotiv, preobličavajte se obnovom svoga uma da mognete uočavati što je volja Božja: što je dobro, ugodno i savršeno!«
Evo prvoga pravila koje treba poštivati da mognemo doći k sebi.

Ne smijemo se prilagođivati ovomu svijetu.
Zašto?
Zato što se duh ovoga svijeta protivi Duhu Božjemu. Ovaj svijet ne živi po Božjim principima. Mlađi, izgubljeni sin iz Isusove prispodobe otišao je u daleki svijet i tamo se izgubio. Otišao je od Oca i došao u opasnost da prestane biti čovjek.

Kad se čovjek udalji od Boga, u opasnosti je da prestane biti čovjek, da se posve izgubi. Isus to lijepo kaže u svojoj prispodobi:
»Došavši k sebi, reče...«
Treba jednom doći k sebi i uvidjeti svoje pravo stanje pred Bogom.

Vratiti se Bogu - znači povjerovati u njegovu ljubav i zaželjeti stalno ostati kod njega. Povjerovati u ljubav Božju - znači povjerovati da je Bog nježnost sama i milosrđe, da nas ne osuđuje, nego spašava.
Kad se uskrsli Isus ukazao Magdaleni, evanđelist kaže:
»Ona se okrene«
i vidi i upozna Isusa.
Obratiti se znači okrenuti se prema Gospodinu, odlučno sebe usmjeriti prema njemu.

Došašće nije samo vrijeme čekanja dolaska Gospodnjeg nego i hod prema Gospodinu...

pa... što čekamo: krenimo...

Tko kome dolazi?

U Došašću slavimo
Gospodinov dolazak k nama,
ali i naš k njemu.

Zna on da mi ne možemo k njemu doći
«za stol s Abrahamom, Izakom i Jakovom»
samo svojim snagama.

Zato on dolazi k nama.

Dolazi da nas uzme k sebi.
K njemu ide onaj koji sa satnikom govori:
«Gospodine, nisam dostojan…»

Gospodine, učini moj život vječnim došašćem,
učini svako jutro novim Božićem,
učini i od mene pastira koji hita
da se Kralju svome novorođenom pokloni.
Bdijem Gospodine, radujem Ti se,
milosti Tvojoj se klanjam i zovem te:
Dođi Gospodine Isuse!

DA BISTE DOŽIVJELI ADVENT...

Darujte sebi vremena za molitvu, razmišljanje, razgovor
Darujte svojim bližnjima najvrjednije što imate: svoje vrijeme
Potražite čovjeka koji treba pomoć i – pomozite mu
Svjesno se svakog dana nečeg odrecite – što tako uštedite podajte siromasima
Ako još dosad niste, odlučite postati glas koji viče: «Poravnite put Gospodnji!»

...JOŠ UVIJEK MOŽETE PRAVO DOŽIVJETI ADVENT!

Krist Kralj

Molimo, Gospodine, za dolazak tvoga kraljevstva - svaki dan.
A još u vijek je otpor u nama svakom kraljevanju i svakom gospodstvu nad životom našim.
Kralju svega stvorenog, učini nas dostojnima istine koju si nam za cijenu svoga križa dao.
Nek život naš bude istina O ljubavi tvojoj I o kraljevanju tvom nad stvorom svakim.
Očuvaj nas i posveti u istini koju si nam dao. Amen.

„Živo vrelo“

Svidjele su mi se riječi jednog povratnika; Hrvata koji se vratio na svoje ognjište i susreo bivšeg susjeda koji mu je pred 15 godina ubio sina, a za što je dobio zatvor – da bi za samo par mjeseci bio pomilovan oprošteno mu je i ubojstvo i pljačke i za progon.

Taj čovjek – veliki čovjek – govori novinaru u mikrofon:

- Prekratko se živi da bi još i mrzili; ja to ne mogu i neću, a i znam da On gore sve vidi, sve zna i sve čuje!

Kad budem trava

Možda će onda bolje da bude
Kada se jednoga dana preselim

U crve i u zemne grude.

Ljuljat ću se u travama veselim,
Mjesečinom i suncem poliven,
Rasitnjen i dobro skriven.

Ništa mi neće ostat od uma,
Nijedna misao mrtvoga duha;
Ja neću imat ni uha ni sluha,
Da slušam tišinu svojega šuma.

Ako me kada stanu i kosit,
Neće mi bola nanijeti kosa -
Jedini teret koji ću nosit
U novom životu biti će rosa.

Dobriša Cesarić

p. Luka Rađa, SI

Memento mori

Groblja su oduvijek mjesta posvećena i bogata inače nečujnim glasovima. U našu dušu se uvuku poruke onih koji prijeđoše na drugu stranu vječne obale. Ti glasovi, glasni od tišine groblja i osvijetljeni treptavim svijećama utiru put prema našoj duši. Opominju, potiču, pričaju nenaviklu priču i uznemiruju živote. Grob tako postade propovjedaonica i ustrajno otvorena knjiga poruka i vječne škole.

Koračamo li onim istim putovima naših predaka utrtim ljubavlju i dobrotom? Nosimo li dostojno ime iza kojeg se krijemo? Boravak na groblju postade tako bogat razgovor i neobičan susret kojemu se, možda, i nismo nadali. Hoćemo li pobjeći ili dovršiti započeti razgovor?

Za mnoge je vječni dom već sazidan. Njihov je put dovršen i mir zaslužen.

Pohod groblju nije samo običaj i puka tradicija. Grob postaje vidikovac s kojeg se bolje i jasnije vidi i moj vlastiti život. Došao sam na mjesto prema kojem koračam svakim dahom svojeg bića. Strepim i nadam se.

Od opeka prolaznog života gradim vječni dom, svoju kuću zavazda. Svaki dan po jednu ili više njih pomalo ugrađujem u buduću nastambu mira i radosti. Satkane su od ljubavi prema živim ljudima.

Malo je ljudi koji shvaćaju

što bi sve Bog mogao učiniti s njima
kada bi se predali u njegove ruke
i dopustili da ih oblikuje njegova milost. (sv. Ignacije)
Molim za milost potpunog predanja Božjoj ljubavi.

Daj, Gospodine, da uvijek budem svjestan i zahvalan
za sva dobročinstva koja si mi udijelio.
Neka taj blagoslov uvijek dijelim s drugima.

Božja Riječ nam dolazi po Sv. pismu.
Neka Duh Sveti prosvijetli moj razum i srce da odgovorim na poruku evanđelja:
da volim svoje bližnje kao samog sebe i da se brinem za braću i sestre u Kristu.

U svakome od nas živi i farizej i carinik.

Danas je teško pronaći kriterije "dobrog kršćanstva". Različita polariziranja i napetosti unutar Crkve zavode nas da branimo svoju poziciju, a druge gledamo u ulozi farizeja.
Farizej loši sud vjerojatno nije primio bez protesta: "Gospodine, znam da imaš svoja mjerila i da često odlučuješ drugačije od naše logike. Ali, je li to još pravedno? Ja se čitav život trudim, pokušavam svoj život uskladiti sa zapovijedima. Misliš li da mi je posebna radost danima postiti i mučiti se žegu? Misliš da mi to nije nikakvo odricanje kad od svega dam desetinu tebi? Priznajem, često sam promatrao ovoga carinika i njegove prijatelje, ponekad sam čak poželio - oprosti mi, Gospodine - živjeti po svome, bez morala, bez materijalnih briga. Ali ostao sam ti vjeran. Je li to sada tvoja plaća? I prije svega izobilje: je li sada ovaj carinik pravedniji od mene? Nemoj se čuditi, Gospodine, kad to tvoje najvjernije izbaci iz ravnoteže. To je svojevoljnost, a ne pravednost." A Bog bi mu možda odgovorio: "Imaš pravo kad svoje velike zasluge nabrajaš preda mnom. Trudiš se i veoma si pobožan i iskren. Ali kukolj neljudskosti koji raste u tvojoj pšenici nadvisio je sve plodove. Tvoj način življenja vjere je postao uzak i nemilosrdan. Kako možeš tvrditi da poštuješ moje zapovijedi, kad tako postupaš sa svojim bratom carinikom? Kako se taj tvoj prezir slaže s tvojom pobožnošću? Tvoj te ponos zaslijepio. U svojoj pravednosti postao si sam sebi bogom. Stoga u vjeri više ne nalaziš mir i ispunjenje, zato ti ne mogu darovati novi život i novu pravednost." Glavna pogreška farizejeva nije u nabrajanju njegovih dobrih djela. Smijemo i moramo se radovati zbog svojih pozitivnih djela i za to Bogu zahvaljivati. Ali ne smijemo zaboraviti milosrđe.
Farizejeva je molitva mogla i ovako glasiti: "Bože, zahvaljujem ti za to što jesam. Ti mi želiš dobro. Jer znam da mojim djelima prethodi tvoja milost. Daj i drugima milost da te spoznaju i časte, Gospodine. Daj da budem dobar brat onom cariniku i svim drugim ljudima."

Dva čovjeka odoše u hram moliti.
Bezbrojni ljudi odlaze u hram u crkvu, da u tišini svog srca mole.
I oni razgovaraju s Bogom kako ne bi mogli razgovarati ni s jednim drugim čovjekom.

No, o mnogim bi stvarima trebali razgovarati s ljudima
da ne bi jedan protiv drugog molili.

Molite i dat će vam se...

Još dok smo bili maleni, učili su nas da je molitva razgovor s Bogom. No, tijekom vremena shvatili smo kako ne uspjevamo čuti odgovore na naša pitanja, zazive... Neki su i posumljali u opravdanost naučene definicije molitve. Zaboravili smo vrijeme kad nam se naučeno predstavilo. Bilismo maleni i trebalo nam je uzvišeno objasniti razumljivim riječima. Zato smo čuli: Molitva je razgovor s Bogom. Ako upoznaš molitvu, upoznat ćeš predanje onomu koji nas okuplja u zajedništvo molitve.

U molitvi Očenaša prije svega iskazujemo svoju pripadnost Bogu Ocu. OČE NAŠ. Otac je naš, moj, tvoj i on nas okuplja u zajednicu. Ako dalje nastavimo pažljivo moliti naići ćemo na riječi BUDI VOLJA TVOJA preko kojih preletimo a da ih nismo svjesni. Ako moliš BUDI VOLJA TVOJA onda bi lijepo bilo upoznati volju Oca nebeskoga kojemu se moliš. I uvijek ti treba biti na umu da je to volja Očeva a ne tvoja. Bog Otac nalazi sebi prikladne trenutke u kojima će ti odgovoriti i donijeti milost na tvoje zazive. Te trenutke treba čekati, upoznati i prihvatiti.

Vrijeme za zahvalnost

Ovih dana po crkvama, župama, školama, vrtićima... obilježava se Dan zahvalnosti. Taj dan posvećen je posebno plodovima zemlje, te se zato i slavi u listopadu kad su mnogi od tih plodova prikupljeni, ali, preko njih želimo se zahvaliti za sve što primamo na dar – od Boga i od ljudi.
Ne samo da se želimo zahvaliti. Želimo proširiti u svom srcu mjesto za zahvalnost.

Jer, zahvalnost nije nešto što se «obavi» pa se ide dalje. Reći «hvala» - radilo se o Bogu ili o ljudima – ne znači dati nešto za uzvrat, sročiti lijepu zahvalu, «odraditi» dan ili sat ili trenutak zahvalnosti i onda mirne savjesti s osjećajem ispunjene dužnosti zaboraviti onoga kome smo se zahvalili. To nije zahvalnost. To je možda pristojnost, možda koristoljublje, možda obzirnost, ali nije zahvalnost.

Zahvalnost je životni stav koji nije nešto što se pojavi u određenom trenutku, po narudžbi ili po potrebi - a ostatak vremena smo «mirni». Zahvalnost je svijest da nam je sve što imamo i što jesmo darovano. Da živimo od Božjih i ljudskih darova. Da ništa od onog što imamo, pa ni sam život, nije samo po sebi razumljivo.

Zahvalnost je svijest da smo sve primili od nečije ljubavi. Božje i ljudske. I po ljudima koje poznamo i koji su nam bliski, ali i po tolikima nepoznatima i dalekima koji su nam - a da mi često toga nismo ni svjesni - veliki dobročinitelji.

Biti zahvalan znači stalno otkrivati darove i darovatelje, otkrivati dobre stvari i dobre ljude. Zato je zahvalnost put do sreće. I zato nas zahvalnost odgaja da i sami budemo darovatelji drugima, da budemo spremni drugima dati i ono što nije samo po sebi razumljivo.

s. Berislava Grabovac

Daruj nam čvrstu vjeru

Isuse, umnoži nam vjeru,otkloni sve naše sumnje,otkloni sve naše krive pojmove o tajni svog uskrsnuća.

Daruj nam čvrstu vjeru i spremnost da svjedočimo za te kao za živog Gospodina Isusa, za koga je vrijedno i život svoj položiti.

Apostole si, Gospodine, poučio: Kao što je stvarna tvoja smrt na križu, tvoje trpljenje, tvoje poniženje, tako je stvarno i tvoje uskrsnuće iz groba.

Tako je i pisano.

Pažljivo čitanje Svetoga pisma dovest će do istih zaključaka svakoga koji je otvoren u srcu.

Poučeni tvojim riječima i obogaćeni Silom odozgor, tj. darom Duha Svetoga, to će shvatiti i apostoli.

Zato ih i pozivaš da ostanu skupa sve dok ne dobiju Obećanje, dar Duha što si im ga ti pripravio za čas rođenja vidljive zajednice svojih svjedoka.

Otvorio si svojim učenicima pamet da razumiju Pisma.

Otvori tako danas i naše pameti, naša srca da razumijemo poruku tvoje muke i smrti sve do uskrsnuća, ali jednako tako da razumijemo svoj život i umiranje te nadu novog i istinitog života.

Otvori nas za istinu svoga uskrsnuća i daj da u tebi prepoznamo stvarnog Boga i čovjeka, Gospodina i Spasitelja, Isusa Krista!

Fra Zvjezdan Linić

PAKAO I RAJ

Jednog je Dana Svetac imao priliku popričati s
Bogom te Ga upita:
- Gospodine, bilo bi mi zadovoljstvo znati kako izgleda Pakao i Raj.

Bog odvede sveca do dvaju vrata.
Otvori jedna do dvoja vrata i dozvoli mu da pogleda unutra.
Na sredini sobe, stajao je veliki okrugli stol.
Na sredini stola, nalazila se velika posuda s jako finom i mirišljavom hranom.
Svetac osjeti kako mu naviru sline na usta.
Osobe koje su sjedile za stolom bile su izrazito mršave,
ljubičaste boje i bolesnog izgleda.
Izgledali su svi izgladnjelo. Imali su žlice s jako dugačkim
drškama koje su bile pričvršćene na njihove ruke.
Svi su mogli dohvatiti tanjur s hranom i uzeti malo,
no kako je drška žlice bila duža do njihove ruke,
nisu mogli staviti hranu u usta.

Sveti se čovjek stresao na Sam pogled njihovog jada
i njihovih patnji.

Bog reče:- Upravo is vidio pakao. Bog i čovjek se uputiše
prema drugim vratima.
Bog otvori druga vrata. Scena koju je čovjek ugledao
bila je identična prethodnoj.
Bio je tu veliki okrugli stol, posuda prepuna fine hrane,
koja mu je opet natjerala slinu na usta.
Osobe za stolom su isto imale žlice dugih dršaka.
No ovaj su put, osobe bile dobro nahranjene i sretne
te su razgovarale međusobno zadovoljno se smješkajući.

Sveti čovjek reče bogu:- Ne razumijem !
-Jednostavno je, odgovori Bog, sve ovisi o jednoj vještini.
Oni su naučili
hraniti jedne druge dok drugi ne misle
na ništa osim na sebe same.
Kada je Isus umro na križu, mislio je na Tebe...

Ima bogataša u zemlji, u novcu, u tvornicama. Netko ima nekretnine, drugi dionice, vrijednosne papire i slično. I nitko se ničega ne odriče, a mnogi im se dive, možda zavide i kako stječu, čuvaju i umnažaju svoje bogatstvo.
I Gospodin Isus pohvaljuje okretnost, spretnost i zauzetost za održanjem i očuvanjem svoje slike pred ljudima. Ne valja kvariti svoju sliku o uspješnosti pred ljudima, treba biti i održati se u imanju i upravljanju.
Ima i lažnog bogatstva za koje se ljudi bore, a ima i istinitoga koje mnogi ne vide ili ga nedovoljno cijene, pa njime slabo upravljaju.
I zdravlje je bogatstvo koje nam je darovano: treba ga čuvati, njegovati i dobro njime upravljati.
Djeca su istinito bogatstvo koje ne valja ni sa čim na svijetu zamijeniti. Pametan gospodar na selu je rekao: "Nije bogat tko ima volove, već je bogat tko ima sinove." Tko s djecom ne upravlja kako valja, sam se osudio, ne trebaju ga drugi osuđivati.
I sloboda naroda veliko je bogatstvo, za njeno čuvanje svatko ima zadatak, zato će polagati i račun.
Kulturna baština je bogatstvo, njoj nismo vlasnici nego čuvari i upravitelji pa je treba neokaljanu i umnoženu predati onima koji će iza nas doći.
Naši životi su dar i bogatstvo onoga koji nas je najviše ljubio. Njemu vjerovati i njega ljubiti, od njega se vječnoj sreći nadati, a tonam je na krštenju darovano, najveće je bogatstvo kojim upravljamo, pa se treba najbolje snaći da sve toočuvamo i mirne savjesti položimo račun vječnom vlasniku svega.

Prispodoba o izgubljenom sinu

klikom miša na svaku slijedeću sliku možete prelistati cijeli slajd

Što je Isus mislio rekavši "Hoće li tko za mnom, neka se odrekne samoga sebe, neka danomice uzima križ svoj i neka ide za mnom.“?

Kada je Isus nosio svoj križ do Golgote gdje su ga razapeli nitko nije mislio o križu kao simbolu tereta kojeg treba nositi. Osobi iz prvog stoljeća križ je značio samo jednu i jedinu stvar, a to je bila najbolnija i do kraja ponižavajuća smrt koju je netko mogao doživjeti.

Dvije tisuće godina kasnije kršćanski pogled na križ je pogled na križ kao simbol pomirenja, oprosta, milosti i ljubavi. Ali za Isusovih dana križ je predstavljao užasnu mučeničku smrt.

Zato "Hoće li tko za mnom, neka se odrekne samoga sebe, neka danomice uzima križ svoj i neka ide za mnom.“? znači biti voljan umrijeti slijedeći Isusa.

To je onaj izraz „umrijeti sebi“. To je poziv na apsolutnu predaju.

Iako je ovaj poziv tvrd i težak, nagrada je neusporediva.

Slijediti Isusa je lako kada stvari idu kako mi to želimo.

Ali naše odistisnko predanje Isusu otkriva se tek u kušnjama.

Isus nas uvjerava da će kušnje i patnje snaći njegove sljedbenike.

Sljedbeništvo zahtjeva žrtvu, a Isus nikada nije skrivao tu cijenu koju treba platiti.

Zapitajmo se danas:

Jesmo li voljni slijediti Isusa ako to znači izgubiti neke od svojih najboljih prijatelja?

Jesmo li voljni slijediti Isusa ako to znači otuđiti se od svoje obitelji?

Jesmo li voljni slijediti Isusa ako to znači gubitak naše reputacije?

Jesmo li voljni slijediti Isusa ako to znači izgubiti svoj posao?

Jesmo li voljni slijediti Isusa ako to znači izgubiti svoj život?

Kada je Isus počeo govoriti da će trpjeti, biti odbačen i umrijeti – njegova je popularnost opala. Mnogi šokirani sljedbenici su ga odbacili. Oni nisu bili u stanju ukomponirati smrt među svoje ideje, palnove i želje i zamjeniti ih za Isusove.

Slijediti Isusa ne znači nužno da će sve ove prije nabrojene stvari i dogoditi vama ili meni ali jesmo li voljni ponijeti svoj križ?

Ako dođemo do točke u svojem životu kada se treba suočiti s izborom – Isus ili ovaj svijet – što ćemo izabrati?

Odanost Kristu znači dnevno uzimati svoj križ, odustajati od nada, snova, posjeda, pa čak i svojega života ako je to potrebno – zbog Krista.

Jedino ako smo voljni uzeti svoj križ možemo se zvati Kristovim sljedbenicima.

U porazu se ne unizi

Kad su sve procijene krive, i ništa što smo htjeli i željeli nije se ostvarilo, najviše smo naučili, jer da je nekim spletom okolnosti hir naše slabosti, lukavo zaobišao prepreke, ne bi se s tim slabostima suočili, ne bih ih takvima vidjeli.
Nitko nije kriv, ništa nije nepopravljivo, a problemi su da se rješavaju, a ne da se nad njima uzdiše i nariče.
Svaka slabost krije u sebi skrivenu snagu, ako je se pravilno shvati i doživi. I tu je tako primjerena ova divna molitva:

Bože, daj mi snage da promijenim
ono što se može promijeniti,
Bože, daj mi snage da prihvatim
ono što se ne može promijeniti
Bože, daj mi mudrosti,
da razlikujem to dvoje.

U porazu budimo ponosni na svoje skrivene snage i hrabrost, da ih možemo probuditi.

U pobjedi se ne uzvisi

Svjesnost o tuđim greškama nam ne daje pravo na prosuđivanje istih.Ponekad to nije svjesna umna misao, nego samo osjećaj nadmoći nad svojom sudbinom, toliko duboko potisnut, jer smo se jako namučili nad vlastitim postignućem, kao bogataš koji je sve postigao časno svojim rukama, i zaboravio kako je ponekad bilo teško.
A zaboravlja da tek mali hir prirode, može poharati sve njegovo bogatstvo. Treba se čuvati nadmenosti u svilenim rukavicama, kad postignemo nešto nama jako bitno. Lako je biti skrušen u porazu, ali teško je ostati skrušen i zahvalan u pobjedi.
Mjera riječi i djelovanja nije vanjski propisani bogobojazni jezik, kojim se obraćamo ljudima, već duboki unutarnji titraj duše pri svakom govoru. Ponekad je gruba riječ, koja pokriva prijateljski titraj duše, vrednija za buđenje od stotine ugodnih rečenica iza kojih se skriva ponos i nadmenost onoga koji govori, jer osoba u unutarnjem sukobu vidi sukob i vani i prividna vanjska prepirka ili ignoriranje je više oslobađa od svih pametnih rečenica izrečenih bez istinitog duševnog titraja.

Teško je nositi prikriveno svoje spoznaje o životu do kojih smo teško došli, i ne obznaniti ga svojim jezikom i načinom, ali nakon što znamo, moramo još naučiti i kako da to kažemo da bude razumljivo i inspirativno i drugima. Nikoga ništa ne možemo naučiti, ali možda netko u prolazu čuje neku izrečenu, napisanu, naslikanu ili odsviranu misao i počne misliti malo drugačije na neki svoj način. Zato stvaramo, a ne da nas netko razumije i hvali.

U pobjedi budimo skrušeni i zahvalni, odgovorno i oprezno noseći lovorike kojima su nas nagradili.

Uđite na uska vrata!

Jer široka su vrata i prostran put koji vodi u propast i mnogo ih je koji njime idu.
O kako su uska vrata i tijesan put koji vodi u Život i malo ih je koji ga nalaze!“
Dragi brate i sestro lakše je ići širokim putem negoli uskim, lakše je pronaći široka vrata negoli uska.
Lakše je ići kuda većina ide negoli se osobno truditi slušati glas Božji koji zove da ga slijedimo, koji je često suprotan glasu mase.
Lakše je griješiti nego ne griješiti.
Lakše je nedjeljom ne ići u crkvu nego ići.
Lakše je ljenčariti nego se truditi tražiti posao i raditi.
Lakše je lagati nego govoriti istinu.
Lakše je bludno griješiti nego se boriti protiv napasti.

Ali dragi brate i sestro korisnije je u samome početku ustati u borbu protiv napasti i grijeha i zajedno s Kristom izvojevati pobjedu i tako ući kroz uska vrata koja vode u Život.

BUDNOST

Drži svjetiljku upaljenu, jer Gospodin će ponovo doći u noći kad ga ne očekuješ!
Prispodobe o budnosti, kad se očekuje Gospodinov povratak primjenjuje se na svakoga od nas jer nitko ne zna čas kad će ga Gospodin tražiti na kraju života.

Šansonijer otac Duval dobro je sažeo opomenu:

Gospodin će se vratiti, obećao je. Vratit će se one noći kad ga ne očekuješ….
Budi budan te noći…Upali svjetiljku, rasvijetli dušu,
Neka ti to osvijetli Njegove korake,
Neka se ne muči dok te traži. Čekaj ga u svom srcu.
Ne snivaj da ćeš daleko od Njega naći sreću….
Nek mu bude svijetlo i dobro u tvojoj duši.
Raznježen kličem mu:
“Bože moj! Hoće li to biti ove noći?”

U dan kad smrt pokuca na tvoja vrata, kakvim ćeš je darom darivati?
Oh, ja ću pred svog gosta iznijeti punu posudu svojega života – nipošto neću dopustiti da odem praznih ruku.
Svu slatku berbu jesenjih dana i ljetnih noći, sve dobitke i pabirke mog radinog živovanja stavit ću predanj pri koncu svojih dana, kad smrt pokuca na moja vrata…..

Bijah uzvanik na svetkovini ovoga svijeta i zato mi je život blagoslovljen.
Moje su oči vidjele i uši čule….
Na toj svečanosti pade mi u dio da sviram na svom glazbalu i ja sam učinio sve što sam mogao.
I sad pitam, nije li konačno došlo vrijeme da uđem i lice ti vidim i tihi svoj pozdrav tebi prikažem.

"Bdijte dakle jer ne znate u koji dan Gospodin vaš dolazi."

Sigurno da i ti moraš bdjeti. Tvoj život nije samo miran slijed događaja. On je i borba. A najrazličitije napasti…
Ako uvijek bdiješ, nećeš dopustiti da te nešto iznenadi.
Dobro bdije onaj koji ljubi. Bdijenje je osobina ljubavi.
Kad volimo jednu osobu, srce uvijek bdije očekujući ju, i svaki trenutak koji prolazi bez nje posvećen je njoj.
Tako žena koja ljubi svoga muža u njegovoj odsutnosti nastoji pripremiti i učiniti sve za njega, i u mislima s njim. A kad se on vrati, njen razdragani pozdrav sadržavat će svu radost napornog dana.
Tako čini majka dok njeguje svoje bolesno dijete. Kad ode malo otpočinuti, zaspe, ali njeno srce bdije.
Tako se ponaša onaj tko ljubi Isusa. Čini sve zbog Njega kojega svakog trenutka susreće u jednostavnim izrazima Njegove volje, a svečano će Ga susresti u dan kad On dođe.

Bdijte. Pazite. Budni budite.
Na svijetu za mnogošto nisi siguran, ali u jedno nikako ne možeš sumnjati: da ćeš jednoga dana umrijeti. A to za kršćanina znači predstaviti se pred Kristom koji dolazi.
Možda i ti kao i većina ljudi namjerno zaboravljaš na smrt. Bojiš se tog trenutka i živiš kao da on ne postoji. Ukorjenjujući se sve više u ovozemaljsko, svojim životom kažeš: smrt me plaši, dakle ne postoji. Ali taj trenutak će doći. Jer Krist sigurno dolazi.

Jesi li primijetio kako često ne živiš život, nego ga razvlačiš u iščekivanju neke budućnosti koja bi trebala donijeti nešto lijepo?
Činjenica je da to buduće lijepo mora doći, ali ti ne očekuješ to.
Božanski predosjećaj te potiče da očekuješ nekoga ili nešto što te može zadovoljiti. I možda misliš na neku svetkovinu ili na slobodno vrijeme, ili na neki poseban susret… Ali kad to prođe, ostaješ nezadovoljan. I nastavljaš uhodani ritam svakodnevice, živiš bez dubokog uvjerenja, uvijek u iščekivanju nečega.
Istina je da među događajima od kojih je satkan i tvoj život postoji jedan od kojega nitko ne može pobjeći: to je susret licem u lice s Bogom koji dolazi. To je ono lijepo čemu nesvjesno težiš, jer si stvoren za sreću. A puninu sreće može ti dati samo On.
A znajući koliko smo ti i ja slijepi u traženju sreće, Isus nas opominje:

"Bdijte dakle jer ne znate u koji dan Gospodin vaš dolazi."

"Klonite se i čuvajte svake pohlepe:
koliko god netko obilovao, život mu nije u onom što posjeduje."

(Lk 12,13-21)

Živiš li ne misleći na svršetak svog života?
Ne misliš ni na što drugo osim kako što bolje uživati,
obogatiti se i osigurati si ugodnu starost?

Svakom takvom Bog upućuje ovo ozbiljno upozorenje: Luđače! Još noćas duša će se tvoja zatražiti od tebe! A to što si pripravio, čije će biti (Lk 12,13-21).

Možeš li nakon ovakve opomene ostati ravnodušan?!

Ako se to i ne ostvari slijedeće noći, svejedno ti se može dogoditi
da s ovoga svijeta odeš bez ikakve najave.

Gospodine, nauči me moliti!

Kad se jednog dana Isus molio i čenici koji su bili prisutni, vidjeli kako moli, otkrili su, po prvi put, što je molitva, i uočili su da oni nisu, ustvari nikada tako molili, te su mu rekli: "Gospodine, nauči nas moliti. Tako je nastala molitva "Oče naš".

Isusa nalazimo u molitvi u ključnom trenutku njegova života. To je u Getsemanskm vrtu prije muke. "Pade na koljena i moljaše". I na križu u trenutku smrti: "Oče, u ruke tvoje predajem duh svoj!" U posljednjem trenutku svog života Isus se prepušta i potpuno predaje svom Ocu. Molitva je bila jedna vrst trajne podloge, neprekinuto ozračje Isusova života u koje je sve drugo uronjeno. Znači da je više bio čovjek kontemplacije nego akcije, više molitve nego djelovanja. Isusova molitva bila je doista neprekidna molitva, ali je nadasve bila duhovna molitva, što znači "u Duhu Svetom". Tajna obnove molitve, kako je otkrivamo u Isusovu životu, je dakle, Duh Sveti: on je onaj moćni dah koji može ponovno dati život našoj usahnuloj molitvi. Produhoviti vlastitu molitvu znači učiniti da u nama sve više moli Duh a sve manje mi. Potrebno je prijeći preko rijeke iza koje će ostati sve ono što nas ometa za ljepotu susreta s Bogom.

Gospodine, živim u vremenu kada sam više u opasnosti da zaboravim na svoju molitvu. Želim mnoge stvari učiniti i htio bih na sve stići. Stalno sam u žurbi, stalno u bijegu. Ne znam se osloboditi pritiska svih ponuda koje me zasipaju. Nemam duhovne slobode, nti nutarnjeg mira i radosti. Stoga se trebam pobrinuti za tišinu oko sebe i za mir u sebi. Tek u tom ozračju mogu uspostaviti pravu ljestvicu vrijednosti. Tek tada ću moći naći prostora i vremena za molitvu.

Sv. Ignacije je govorio da trebamo raditi kao da sve ovisi o nama, a moliti se i pouzdavati u Boga kao da sve ovisi o njemu.

Gospodine, to je umijeće vjerničkog življenja. Pomozi mi da se otvorim tvome Duhu koji će me poticati na molitvu iz koje ću ustajti ohrabren da izvršavam svoje dužnosti. Daj mi svoga Duha koji će me i u mojim poslovima poticati da se znam zaustaviti i s tobom u molitvi susresti. Daj da znam izložiti jedra svoje nutrine i pustiti da u njih zapuše snaga tvoga duha koji će voditi moj život.

Marija i Marta

Dok su oni tako putovali, uđe on u jedno selo. Žena neka, imenom Marta, primi ga u kuću. Imala je sestru koja se zvala Marija. Ona sjede do nogu Gospodinovih i slušaše riječ njegovu. A Marta bijaše sva zauzeta posluživanjem pa pristupi i reče: "Gospodine, zar ne mariš što me sestra samu ostavila posluživati? Reci joj dakle da mi pomogne." Odgovori joj Gospodin: "Marta, Marta! Brineš se i uznemiruješ za mnogo, a jedno je potrebno. Marija je uistinu izabrala bolji dio, koji joj se neće oduzeti.´“

Lk 10,38-42

Tko si ti?

Marta je bila sva zauzeta domaćinskim poslovima, dok je Marija slušala Učitelja, sjedeći do njegovih nogu.
Slušanje Božje riječi najvažnija je stvar u našemu životu.

Krist je uvijek među nama i želi govoriti našemu srcu. Možemo ga slušati razmatrajući s vjerom Sveto pismo, sabirući se u osobnoj i zajedničkoj molitvi, zastajući u tišini pred svetohraništem, iz kojega nam on govori o svojoj ljubavi. Posebice nedjeljom kršćani su pozvani na susret s Gospodinom te na slušanje njegove riječi, što se najpotpunije događa po sudjelovanju u nedjeljnome euharistijskom slavlju.

Kada se, po djelovanju Duha Svetoga, Bog nastani u srcu vjernika, postaje lakše služiti braći, a to se je na jedinstven i savršen način dogodilo s Presvetom Marijom.

papa Ivan Pavao II

Jedan od prvih tumačenja prispodobe o milosrdnom Samaritancu kod crkvenih Otaca glasi:
“Čovjek koji jer silazio jest Adam, Jeruzalem je raj, Jerihon je svijet; razbojnici su neprijateljske moći, svećenik je zakon, levit su proroci, Samaritanac je Krist, rane su nepokornost, gostionica koja prima sve one koji su voljni ući jest Crkva, dva denara jesu Otac i Sin, gostioničar je crkveni pastir komu je povjerena briga, a činjenica da Samaritanac obećava povratak, označuje drugi Spasiteljev dolazak” (Origen, Hom. in Lc. 34).

Jedan drugi stari pisac kaže:

“Tko bi drugi mogao biti taj bližnji, ako ne sami Spasitelj? Tko je više od njega imao samilosti prema nama kojima je prijetila smrt od gospodara ovoga svijeta tmina s tolikim ranama, bojaznima, strastima, srdžbama, patnjama, lažima i uživanjima? Za sve te rane jedini je liječnik Isus. On na naše izranjene duše lijeva vino, koje je krv iz loze Davidove; on nam u izobilju daje ulje, a to je Božje milosrđe” (Klement Aleksandrijski, Quis dives, 29).

Odmor

Ljeto je. Vrijeme godišnjih odmora, odlaska na more, u planine..... Odmor nam dopušta da se opustimo od svakodnevnog posla, briga, da predahnemo i "napunimo baterije". Odmor je svima neophodan. Kao što nam treba sna da bismo svježi započeli novi dan tako nam treba odmor da bismo mogli nastaviti raditi, stvarati, sretati se sa ljudima.

Ako radimo i ne odmaramo osjetimo zasićenost prostorom, poslom, ljudima... Sve nas to počne gušiti i sputavati. Počinjemo željeti slobodu, promjenu, odmor. No osim tjelesnog odmora možda nam je po nekad potrebniji duševni odmor. Duša se umori u ovom napetom, tjeskobnom, neizvjesnom vremenu. Svaka duša čezne za nježnosti, toplinom, ljubavi i prihvaćanjem. Gdje će to naći?
I sam sam tražio odgovore na to pitanje. Ništa nas izvana ne može umiriti, opustiti, odmoriti, kao mir u nama samima. A gdje naći taj odmor? Gdje nahraniti dušu? Kako naći mir?
Iskoristite svoje odmore za malo tišine, za osluškivanje onih unutarnjih glasova. Usporite tempo, poslušajte što nam ISUS govori. I kada poslušamo Njegovu riječ osjetit ćemo mir, tišinu, bit ćemo prihvaćeni i voljeni. Odmorit ćemo ¨se i smoći snage za dalje.

A što nam ISUS to govori? Govori nam da nas voli i da je uvijek sa nama čak kada mi to i ne primjećuejmo. Govori nam da volimo jedni druge i činimo dobro. “Dođite k meni svi koji ste izmoreni i opterećeni i ja ću vas odmoriti. Uzmite jaram moj na sebe, učite se od mene jer sam krotka i ponizna srca i naći ćete spokoj dušama svojim. Uistinu, jaram je moj sladak i breme moje lako” (Mt 11,28-30).

Iskoristimo vrijeme odmora da se jače s Bogom povežemo. Neka vrijeme odmora ne bude praznikovanje bez nedjeljne svete mise, nego baš suprotno. Posvetimo Gospodinu malo više vremena iako smo na odmoru.

BEZIMENA

„Kad eto NEKE ŽENE koja bijaše grešnica u gradu." (Lk 7,37a)

Neka žena! Bezimena! Ime joj je pokajanje,plač, spoznanje vlastite grešnosti, hrabrost, odlučnost. „Vjera te tvoja spasila, idi u miru!" (Lk7,50)

VJERA! Ponese ALABASTRENU POSUDICU POMASTI, ZAPLAKANA, SUZAMA KVASI ISUSU NOGE, KOSOM IH SVOJOM OTIRE, USNAMA CJELIVA, RUKAMA RAZMAZUJE POMAST...

Koliko nježne ljubavi i predanosti!!! Može li se itko tako duboko poniziti kao ŽENA? Žena koja je svijesna svoje promašenosti, kojoj ljuske s očiju srca spadaju i jecaji srca proizvode spasonosne suze - rijeke koje peru naslage blata. A ON TO DOPUŠTA!!!

O moj Isuse, kako si ti drugačiji od svih!!! Kako se ljudima gadi žena grešnica, ni u njenoj blizini ne žele biti, a nekmoli da ih se dotakne...(da netko slučajno ne pomisli da su znanci...) Oh, kako smo čudni ljudi..

Razmišljanje ovih dana nekako mi sve ovo još jače posvješćuje...

-dopustiti da mi grešnici budu u blizini, da ih moje srce dotiče,(ta i sama u njih spadam!!!).

Ne prepoznajem sebe - pobojah se da opravdavam grijeh a nije to, nazirem tek žeđ za ljubavlju u izranjenosti i pogrešnim usmjerenjima.

Ti si onaj koji sudi, moje je da se u mojoj 'kući', u mom srcu, dogodi susret vas dvoje - grešnika i Boga!

LJUBAV!!! Moje je da ne mrmljam, nego da upijam miomiris pomasti, da suzu k Tvojim nogama usmjerim i nazirem intimu koja se među vama događa.
TI SI BOG LJUBAV!!!

"OPROŠTENI SU JOJ GRIJESI MNOGI, JER LJUBLJAŠE MNOGO!" (47)

Bože ljubavi i oproštenja, budući da smo ljudi, griješimo i opet griješimo.
No kakve li sreće da nas ne mjeriš našim grijehom nego našom ljubavlju.
Učini nas sposobnima za geste ljubavi, dokle god živimo.
Jer kod tebe najviše vrijedi naša ljubav. Amen.

Ne plači

Gospodine, osluškujem tvoje riječi i želim da dopru do dubina moga srca:
"Ne plači! Utješi se, ohrabri se! Nisam te zaboravio premda ti je teško, premda te pogađaju križevi života.
Ne plači, nisi sam: ja sam tu, na putu tvog križa, na stazama tvojih napora i nastojanja, u tajnama tvojih uspjeha i neuspjeha.
Ne plači nad sobom, nad svojom ostavljenošću i bijedom, nad svojom prazninom i slabostima. Ja sam veći od tvojega srca i ako te ono u čemu optužuje, ja ću te opravdati.
Ne plači nad grubostima života, nad krivnjama i ranama što su ti ih drugi zadali. Ne plači, jer ja mogu iscijeliti sve tvoje rane, sve tvoje bolesti.
Ne plači nad tragedijama drugih, nad tragedijom koja pogađa tebe. Suosjećaj, trpi, ali ne plači, ne očajavaj, ne kloni! Ja sam sposoban i od mrtvih izdići ono što ti se čini u nepovrat izgubljeno!"
"Mladiću, tebi kažem: Ustani!
Ustani iz svojeg mrtvila i klonulosti!
Ustani od mrtvih i počni živjeti novim životom!
Ustani i otvori se novoj nadi, povjerenju u život, svjetlu i istini!
Ustani! Tebi kažem!
Tebi danas, ne samo onom mladiću iz Naina! Tebi u tvojim brigama i mučnim okolnostima života! Tebi kažem: Ustani!'
Hvala ti, Gospodine, na riječi koja nosi ohrabrenje, koja daje život. Tvoja je riječ i danas živa, životvorna, snažna da iz mrtvila grijeha i zla pridigne svakog čovjeka. Tvoja riječ, Gospodine, i danas poziva na život i zaustavlja povorku smrti.
Tvoja je riječ i danas jača od zlih navika i sila tame. Ti nas možeš istrgnuti iz pandža grijeha i smrti.
Hvala ti, Gospodine, za tvoju riječ, za ljubav, Nađi se, Isuse, na putu kojim prolazi povorka koja često vodi u fatalizam i beznađe, u ropstvo, ovisnosti, u smrt, Budi onaj koji će zaustaviti povorku tame i usmjeriti moj život prema svjetlu i dobru.

Fra Zvjezdan Linić

Ustani iz smrti na život

Svaki put, kada teško sagriješimo mi ubijamo Boga u svojoj duši, zato je naš život pred Bogom mrtav, nevrijedan život.
Ali Bog u svom milosrđu ne ostavlja čovjeka u smrti, nego ga poziva na uskrsnuće, na život.
Isus kaže tebi, brate i sestro: „Tebi kažem ustani.“ Ustani iz smrti na život.
Tebi, koji svojim jezikom izgovaraš najteže psovke,
tebi koji si duboko zaglibio u alkohol,
drogu i razne druge opijate,
tebi koji se baviš nemoralnim poslovima,
tebi koji si izgubio vjeru,
tebi koji si izgubio smisao života,
tebi koji si zanemario svoj kršćanski život.
Tebi kažem ustani.

Ima na tisuće udovica na ovom svijetu koje su izgubile svoje sinove jedince, ali je samo jedna srela Isusa iz Nazareta koja je doživjela uskrsnuće svoga sina. Danas mnoge majke plaču za svojom djecom, plaču nad njihovim upropaštenim životima. Plače i naša nebeska majka Marija. Molimo majku Mariju da nas dovede svome Sinu, da i nam njezin Sin kaže kao mladiću iz Naima: „Tebi kažem ustani. Ustani iz smrti na život.“

Bog je posvuda

Nauka o Presvetom trojstvu pokaztuje cijelu Božju zauzetost za ljude. Bog nije samo stvoritelj svijeta koji ga prepušta njegovoj sreći ili nesreći. Bog se nije povukao nakon stvarateljskog djela.Bog je stalno tu. On trpi, umire, i uskrsava. Bog ne napušta ljude o osami. On postaje nutarnji glas, nutarnji savjetnik ljudi. Nauka o presvetom Trojstvu nas čini na više načina pažljivima. Bog na nebu, Bog na zemlji, Bog gore, Bog dolje, Bog iznad nas, Bog ispod nas, Bog s nama Bog u nama. I tko bi htio Boga shvatiti samo logičnim razumijevanjem sliči čovjeku koji bi htio žlicom isprazniti more. Bitno u Bogu je da je neograničen, neuhvatljiv, neshvatljiv. Bog je više od suca koji sa bilježnicom u rukama stoji da bi nam upisao dobre i loše ocjene.
Bog je više od jednog čovjeka koji osamljen na križu umire,. Bog nije samo vječan i nerođen. Nego u Isus Kristu dolazi na svijet kao smrtan čovjek. Raste i odrasta.

Martin Gutl: Što mi snagu daje

Deset molitvenih pravila

1. Uzmi dnevno par minuta vremena, budi sam u tišini. Otpusti tijelo, razum i srce.

2. Govori s Bogom, jednostavno i prirodno. Ispričaj mu sve što imaš na srcu. Ne trebaš nikakve formule, nikakve tuđe načina izražavanja. Govori mu tvojim riječima. On ih razumije.

3. Vježbaj razgovor s Bogom, kad si kod svog svakodnevnog posla. Zatvori par sekunda oči, tamo gdje jesi: u dućanu, za pisaćim stolom u autobusu.

4. Sjeti se činjenice, da je Bog uvijek uza te i da ti pomaže. Ne smiješ stalno na Boga navaljivati i moliti ga za blagoslov, nego pođi od činjenice da te on želi blagoslovioti.

5. Moli sa uvjerenjem, das će tvoje molitve preko svih mora i planina zaštiti one koje voliš i da su oni okupani u Božjoj ljubavi.

6. Kad moliš imaj pozitivne a ne negativne misli.

7. Trebaš uvijek u molitvi utvrditi da si spreman prihvatiti Božju volju kako on to hoće.

8. Stavi kod moljenja sve u Božje ruke. Moli za snagu, da možeš činiti najbolje što možeš, ostalo s punim povjerenjem prepusti Bogu.

9. Pomoli se i za one, koji te ne vole, ili koji su ti učinili zlo. To će ti dati izvanrednu snagu.

10. Dnevno izreci molitvu za tvoju domovinu i za mir u svijetu.

Najjednostavnija uputa glasi:
Govori s Bogom tako kao da sjedi na stolici do tebe u sobi i da ti govori:
Što želiš da ti učinim?

DAROVI DUHA SVETOG

Bože, molim Te za MUDROST. Ona neka mi pomogne da u tvome stvorenju i u Tvojoj Riječi prepoznam tragove tvoje svemoći i ljepote.

Gosppodine, molim Te za dar RAZUMA. On neka mi pomogne da tvoju istinu dublje shvatim i tvoju riječ bolje razumijem.

Daj mi, molim Te dar SAVJETA. Onneka mi pomogne lakše osjećati što ti od mene želiš i očekuješ.

Daj mi, Gospodine, dar JAKOSTI. Neka mi taj dar da snagu za prihvaćanje svake žrtve koju budeš od mene tražio i da mi snagu kako bih mogao pomoći braći i sestrama.

Daj mi, Gospodine, dar ZNANJA. Daj mi da uz pomoć toga dara dublje prodrem u Tvoja otajstva, da se ne zatvorim novim spoznajama i da spoznam što je zbaluda.

Daj mi, Gospodine, dar POBOŽNOSTI. Neka mi on pomogne predati se tebi bez pridržaja i stalno biti u Tvojoj blizini.

Daj mi, Gospodine, dar STRAHA BOŽJEGA. Daj da mi on bude snaga koja će mi pomoći da se nikad ne naviknem na grijeh.

DA BUDU JEDNO

Jer je sasvim jedno, Bog je savršenstvo. Potpuna razdijeljenost bila bi potpuno nesavršenstvo – zlo. (Riječ "đavao" dolazi od grčkih riječi "dia balein" - razbacivati.) U mjeri u kojoj je nešto jedinstveno u toj je mjeri i savršeno.

Jer smo zapućeni k savršenstvu, pozvani smo k jedinstvu. To nije tek puka zapovijed Božja, već naša prijeka potreba, jer čovjek kao pojedinac sebi je neshvatljiv bez drugih ljudi.
Nebo je potpuno zajedništvo. Pakao je potpuna osama. U nebu fešta neće započeti dok se svi ljudi, svih naraštaja, nacija, vjera i rasa – u našem srcu ne nastane.
Zajedništvo s drugima moguće je samo dok je svatko svoj. Tek s onima koji su profilirani, ljudi od komada, individue. Kao što ni kuću nije moguće graditi od cigli koje nisu kompaktne.

Biti zajedno znači biti za-jedno. Jedan za sve, svi za jednoga. Jedno srce jedna duša. Tek ako ljudi imaju živo središte oko kojega se okupljaju, među njima nastaje zajedništvo. Treba postojati koheziona sila koja bi nas povezala, kao što voda ujedinjuje čestice brašna u kruh. Ta sila jest ljubav – i to ona koju Isus za nas moli: "Da ljubav kojom si ti mene Oče ljubio bude u njima." Tu ljubav nazivamo Duhom Svetim. On je "mi osoba", zajedništvo koje povezuje. Popularno kazano, on je "vibra", ono neodoljivo što ljude sjedinjuje.

p. Luka Rađa, SI

Molitva za sedam darova Duha Svetoga

Duše Sveti, Tješitelju, dođi u srce moje sa svojom milošću i svetom ljubavi i daj mi dar mudrosti, da sa slašću razmatram Božje istine, i da mi Bog bude jedino mjerilo u prosuđivanju svih božanskih i ljuskih stvari.

Daj mi dar razuma, da što dublje zaronim duhom svojim u otajsvo svete vjere koliko je to u ovom zemaljskom životu moguće.

Daj mi dar savjeta, da se uklanjam zasjedama đavla i svijeta, a u dvojbi da uvijek prigrlim što je većma na slavu Božju i naše spasenje.

Daj mi dar jakosti, da sobitom odlučnošću svladam sve napasti i ostale zapreke u duhovnom životu.

Daj mi dar znanja, da pravo spoznam što i kako treba da vjerujem i da ne odem stranputicom u duhovnom životu.

Daj mi dar pobožnosti, da Bogu, svetima i službenicima Crkve dužno štovanje i čast iskazujem, a nevoljnima za ljubav Božju u pomoć pritječem!

Daj mi dar straha Božjega, da se čuvam grijeha, bojeći se uvrijediti Boga iz sinovskog poštovanja prema Božjem Veličanstvu.

blaženi kardinal A.Stepinac

Majčin dan

Kad napuste svi me što mi vjerni bjehu
usamljeno srce presjetno zaboli,
onda ona dođe i uz mene sjedne,
i ja vidim da me još jedino ona,
ona vjerno voli.

Imam jednu dušu što me mnogo voli,
i koja me stalno brižnom mišlju prati.
Imam jednu dušu što se za me moli,
a ta duša draga,to je moja mati.

Svim majkama
SRETAN MAJČIN DAN!

Bog je položio nebo u naše ruke.

Ljudi jedni drugima stvaraju na zemlji ili nebo ili pakao.

Bog jest i može djelotvorno biti prisutan samo tamo gdje ljudi daju Njegovoj ljubavi ruke i noge i toplinu vlastitog ljudskoga srca.

Jer Bog se daje osjetiti i iskusiti samo u ljubavi.

Samo u ljubavi mogu ljudi doći do vjere.

U nebu je sve povezano ljubavlju, s Bogom koji je ljubav.

Phil Bosmans

Htio sam te provjeriti...

Htio sam provjeriti tvoje prijateljstvo, vidjeti što se krije iza tvoga vedrog lica, pronaći sjenu na suncu koje se, iznenadno i blještavo, činilo nevjerojatnim.

Vagao sam tvoje riječi i nisam dopuštao da olako oduševljenje, bez provjere, odškrine zabravljena vrata povjerenja.

Puno njih mi je kazalo da se prijevara raširila poput kuge prostorima življenja. Nisam htio biti jedan od brojnih brodova nasukanih na hridinama iskrenosti.

Život prepoznajem po boli, zato sam htio vidjeti koliko si živ dirajući tvoje rane.

Sumnja i oprez su poput iskusnog grobara kopali raku mogućeg prijateljstva.

Rekoše mi da si dobar i živ, da su sjedili s tobom za istim stolom i da ti mogu vjerovati, a ja se nemoćno oslonih na svoju i njihovu nevjernost. Uživao sam u svojoj sumnji, ona je hranila moj oprez i vraćala me na stazu na kojoj ništa nije živo ni sigurno.

Koliko sam toga propustio?
Vjeran sumnji, nisam primjećivao prilike koje život samo ponekad ponudi.

Oprosti mi Prijatelju moj, što nisam imao više pouzdanja u Tvoju riječ i svoje dobre slutnje.

Blaženi koji ne vidješe, a vjeruju...

Kroz Korizmu....

”Okreni se, pogledaj nije li djelo neko ostalo nedovršeno,
čeka li briga, kasni li ljubav, boli li bolest,
pred plačem jesi li vrata pritvorio?

Je li nekog srce zaboljelo ranu gdje si ostavio otvorenu,
kuca li tuđa nevolja pod tvojim prozorom,
čuješ li je, milost moli
da hlad u tebi zasja, čovjeka da ćutiš toplo.

Nemoj u korizmu za sebe, učini to za drugog,
pomogni mu, nosi ga, podnosi,
vodi ga sa sobom i neka ti je teret,
uzmi ga kao svog neka vidi,
uči, čovjek se ne ostavlja.

Nemoj u korizmu sam za sebe, bez tereta djela”-.

KRIŽ ŽIVOTA

Pouka :
Svako od nas nosi svoj križ.
On nije lagan, ali upravo skrojen po našoj mjeri.
Zato ne tražite lakši teret već prihvatite i nosite svoj križ, jer nikada ne znate kad vam može zatrebati upravo takav kakav je.

Što i kako ove korizme?

Prvo, to treba biti nešto za, neka pozitivna odluka a ne još jedna zabrana samom sebi kojom ću si dokazivati kako sam jak i karakteran (i koju ću vjerojatno prvom prilikom prekršiti).
Drugo, ta me odluka treba nadilaziti, tako da me potiče na molitvu Gospodinu u kojoj ću moliti za snagu da ju izvršavam ali opet ne nerazumna i nedohvatljiva u toj mjeri da će mi se i Gospodin slatko nasmijati i ostaviti me u mojim djetinjarijama.
Konačno, ona mora biti oslobađajuća.

Divno je kada se događa na nekom području u kojem se osjećam zarobljen i skučen i u kojem vapijem Gospodinu da me oslobodi.

Korizma je vrijeme ispovijedi

Naravno se ne misli samo na sakramentalnu ispovijed već i na ono svakodnevno preispitivanje sebe pred Gospodinom, mogu li i želim li ići dalje s njime, želim li i ovu korizmu pokušati doći korak bliže njemu, otkriti nešto novo o sebi i o njemu, ponovo riskirati da se ništa neće dogoditi, da ću biti još jadniji i potišteniji i onda dopustiti da me iznenadi kako samo On to zna.
Mogu li se još jednom odazvati na Njegov poziv:

Reci sebi da

No reci sebi da onakvom kakav jesi.
Samo onaj tko je sebi milosrdan
bit će takav i prema drugima.
Bog želi, da ga ljubiš kao samog sebe.
Budi dobar prema sebi i prihvati se.
Samo onaj koji sebe ljubi, ljubi i druge pokraj sebe.
Bog želi da ga ljubiš kao samog sebe.
Otkrij sebe i svoju vrijednost.
Samo onaj tko svoje darove cijeni,
cijeni i onoga pokraj sebe.
Bog želi da ga ljubiš kao samoga sebe

Oprosti sebi pogreške i krhotine,
samo onaj koji vlastite granice pozna,
oprostit će onome pokraj sebe.
Bog želi da ga ljubiš kao samoga sebe.

Bog te prihvaća i dobar je prema tebi,
a ti predaj dalje što on dobra učini
onima koji su pokraj tebe.
A onda će od ja i ti nastati jedan mi.

Reci sebi da

Kad bih sve ljudske i anđeoske jezike govorio,
a ljubavi ne bih imao ...

Što je ljubav?

u slatkoj nježnosti me pitaš

Koja svijetom vlada:
Je li iskra nebeske svjetlosti
Il je klica zemaljskoga sada.

Što je ljubav, kad njezini gosti
Plaču bolni s nezasitna glada:
Suze roneć bezbrojnih radosti
Suze roneć bezbrojnih jada.
Ljubav, dušo, na zemlji je tajna,
Božji pečat čovječjih povelja
Koga stoprv' naša smrt otvara.
Ljubav ovdje samo j' duga sjajna
Koju sunce, milost Stvoriteljeva
Katkad s kišom naših suza stvara.

Petar Preradović

Isus prođe između njih i ode!

On im progovori: "Danas se ispunilo ovo Pismo što vam još odzvanja u ušima." I svi su mu povlađivali i divili se milini riječi koje su tekle iz njegovih usta. Govorahu: "Nije li ovo sin Josipov?" A on im reče: "Zacijelo ćete mi reći onu prispodobu: Liječniče, izliječi sam sebe! Što smo čuli da se dogodilo u Kafarnaumu, učini i ovdje, u svom zavičaju….. "Čuvši to, svi se u sinagogi napune gnjevom, ustanu, izbace ga iz grada i odvedu na rub brijega na kojem je sagrađen njihov grad da ga strmoglave. No on prođe između njih i ode.

Ne primijetiše njegova nestanka jer nisu bili spremni prihvatiti njegovu riječ spasenja. On se s njima ne sukobljuje.
Riječ jest najviše što im je mogao učiniti, dati, jer je riječ više od čuda.
Može se i nama dogoditi da Isus između nas prođe i ode, da ni nad nama ne učini nikakvo čudo i da nas ne zahvati njegova riječ.
Zato je sveti Augustin govorio: Bojim se Gospodina koji prolazi!
Od tada zvat će ga Nazarećaninom, ali od tog trena njegov grad više neće biti Nazaret nego Kafarnaum.

Nevjera zajednice u sinagogi, zajednice koja je uvjerena da je vjernička, Isusu je bila nesavladiva prepreka. Grupa koja je nošena nevjerom postaje nesavladivom preprekom Božjem djelovanju.

Koje ste vjere? - Katolik!

Danas čujemo kako je narod plakao (na žalost taj odlomak se ne čita) kad su čuli riječi zakona, Tore. Tko danas plače kad čuje riječi Biblije. Isus govori: Duh je Gospodnji na meni ... navijestiti godinu milosti Gospodnje.. Ma koga se to danas, među našim slušateljima, tiče? Mi bismo, kao katolici, trebali slušati Bibliju, čitati posebno evanđelja. Što mi danas slušamo i čitamo, koga slušamo: TV Dnevnik, koji tako manipulira s ljudima, medije svih vrsta: horoskopi, Sai Babe - uzeto kao sinonim - više nam vrijedi horoskop, nego Biblija... nekada sam slušao kao dijete: Jesi čuo što se pjeva u Crkvi: „Kopao je jamu i iskopao ju i pade u jamu koju je načinio..." ili „Jer zao čovjek ili za to živi da se popravi ili da se po njemu dobar čovjek vježba.." Danas čujem „televizija rekla ovo, rekla ono.." Ovaj političar rekao ovo, rekao ono..."

Osvrnut ću se na jedan današnji problem u društvu o kojemu bruje mediji, a zove se nasilje u školi ili među mladima. Danas su razne međunarodne institucije naredile kako će se odgajati djecu i teške kazne su propisane ako to prekršiš. Među ostalima i kažnjavanje djece, ograničavanje djece.. I svi se pozivaju na deklaraciju oi pravima djece. A mi katolici, gdje je Biblija? Ma tko gleda što piše Biblija. Posebno što piše knjiga Sirahova, poglavlje 30 o odgoju djece (ovdje je pročitati na propovijedi iz Biblije). I kad bismo mi više slušali Bibliju, a ne razne deklaracije, mnogo bi nam bolje bilo. Samo, mogli bi me pozvati na odgovornost da sam protiv države i državne politike...

A Biblija spada među najstarije knjige na svijetu. U njoj je sakupljeno tisućgodišnje iskustvo. A Biblija je, za nas, sveta knjiga, Bogom nadahnuta, u Bibliji je temelj kršćanstva. Koliki katolici to vjeruju, do toga drže i po Bibliji žive?

don Ivica Matulić

SVADBA U KANI GALILEJSKOJ

Isus je u Kani Galilejskoj učinio veliko znamenje na molbu svoje majke. Zaručnici su obilato nagrađeni »novim vinom«. Isus je učinio prvo znamenje i objavio svoju slavu te u njega povjerovaše njegovi učenici, piše u Evanđelju.

Marija, Isusova Majka, sudjeluje svojom molbom u toj prvoj objavi Isusove slave. Kao žena puna dobrote, Marija je pozorna i na najmanji detalj zapaža nedostatak vina te shvaća da je radost dovedena u pitanje i reče Isusu: »Vina nemaju.« Isusov odgovor, iako nam zvuči grub u biblijskom jeziku označuje samo izvjesnu odvojenost prema nečemu: » Ženo, što ja imam s tobom? Još nije došao moj čas! « Još nije došao moj čas - označava da još nije vrijeme da se Isus očituje u svojem mesijanskom poslanju ... Svadba je Isusovo prvo čudo i označava početak njegova javnog djelovanja .

No ipak Isus je tu …. Pokazuje nam pravi put koji nas vodi u to zajedništvo ljubavi, povjerenja, dobrote i zahvalnosti. Znajmo jednu stvar naš Bog nas voli i zato mu znajmo reći HVALA. Isus je učinio svoje prvo čudo. Oni su imali vjere…. Pitam Vas i sebe danas: Kolika je moja vjera? Koliko znam izreći hvala Bogu na svim dobročinstvima, na svim darovima a i na svim kušnjama? Isus je podnio i kušnju u pustinji, dao i svoj život za spas ljudskog čovječanstva. Zar da mu na te darove ne budemo zahvalni ??? Kolika je naša vjera ?????

Imamo li povjerenja u našega Stvoritelja da u svim životnim brigama i problemima, u svim dobrim stvarima On bdije nad nama, bdije nad svakim od nas…. I u trenucima osamljenosti, trenucima kad skrenemo s pravog puta, trenucima kada ulazimo u mračni tunel gdje ne vidimo izlaza … naš Bog je tu … Nudi nam svjetlo ljubavi …. Bog je tu i u meni i u tebi ….. Koliko je danas Isus ovdje prisutan među nama?

Potražimo zajedno Isusa, ojačajmo našu vjeru i naša bračna i obiteljska zajedništva.

Nije dosta samo krstiti se, nego se treba i roditi iz tog krštenja, kaže nam Isus.

Krštenje nas već čini djecom Božjom, krštenje već donosi spas, ali naša odluka za to krštenje, prihvaćanje riječi Isusa Krista i njegove osobe, odlučujuća je kako bismo izrasli iz utrobe krštenja i poput djeteta rasli, odgajali se i sazreli za vjeru u kojoj se mogu drugi rađati i od nas živjeti. To je ono što kršćanima tako očito manjka i to je ono zbog čega Crkva najviše trpi. Ona kao da stalno nosi u svojoj utrobi ljude koji su kršteni, a nisu se rodili iz tog krštenja. Poput majke koja nosi u utrobi dijete koje nikako da se rodi. Jednom treba izići iz svoga roda, doma, iz svoga zavičaja, jednom treba izići iz svoga djetinjeg gledanja Boga i ući u događanje vjere. Jednom treba samostalno Bogu reći odlučujući »da«. Tada počinje novi život, tada i ti bivaš ispunjen Duhom Svetim i tada ljudi zapažaju da si drugačiji, da si uspješniji, sretniji, i da si u duši i tijelu postao zdrav.

Do takvog se puta dolazi razmišljanjem, ali još više molitvom. Ali, ne recitiranjem molitava, nego srcem koje traži Boga, koje s njime razgovara i koje ga čuje.

Dr. Tomislav Ivančić, "Oaza života"

TRI KRALJA - BOGOJAVLJANJE

Blagdan Bogojavljenja u nas je postao blagdanom "Triju kraljeva".

Prihvatimo te povijesne i vjerničke pomake. Povežimo u svojoj svijesti oba sadržaja blagdana. Pismo ih ne zove kraljevima nekog "magima", po našem – mudracima. To su bili ljudi tražitelji, ljudi koji su umjeli gonetati – iz prirode, iz predane ljudske mudrosti.

Za mudra čovjeka sve je riječ. On o svemu razmišlja i istražuje istinu: o sebi, o svemiru, o čovječanstvu, o Bogu, o životu, ovomu i onomu – prekogrobnom, vječnom.

Ali nije važno samo tražiti. Divno je – naći. No ni to nije dosta. Nađenome treba pokloniti se. Razmislimo o toj divnoj – a tko dobro dvoznačnoj – hrvatskoj riječi.

Pokloniti se ne znači samo sagnuti se, nekako kao sagnuti šiju, nego baš – pokloniti se – to jest darovati se. Komu? Bogu. I – radi Boga ljudima.

Divno je znati da će mnogi, koji su se iskreno ljudima darivali, "u onaj dan" saznati da su to učinili samomu Bogu.

Bonaventura Duda

Sveta Bogorodica Marija

Nova godina nosi nas ususret novom životu, novim doživljajima, kušnjama, trpljenjima, bolima, ali i sigurnim izlascima iz svega bolnoga u uvijek zdravo, čestito i vječno. Poput dobrog prijatelja Nova godina dolazi ti šapnuti da ne dopustiš da ti dani prolaze prazni. Ona bi ti htjela reći kako ideš ususret vremenu koje neće nikad proći, a to je vječni život. Vrijeme nije neki usud, sudbina koja nas okiva ledenim hodom prema smrti, nego topla ruka koja nas želi voditi u život u kojemu nas čekaju prijatelji, za koji se ovdje neprestano spremamo i gdje ćemo doživjeti ispunjenje svega onoga čemu smo se ovdje uzalud nadali. Nova godina će ti šapnuti da je vrijeme u Božjoj ruci.

Nije najbitnije jesi li bolestan ili zdrav, jesu li tvoje godine već pri kraju ili si još mlad, čeka li te mnogo poslova ih te bolest slomila pa nemaš nikakvih poslova. Nije važno kome pripadaš i što radiš, nego kamo ćeš ubuduće ići, što ćeš raditi i kome vjeruješ.

Ti znaš da ljude koji su dobri, koji vole čovjeka, koji druguju s Bogom, nitko ne može uništiti, da se oni krvniku koji ih ubija smiju u oči, svjesni da im on ne može ništa, jer je njihov život neuništiv. Ti znaš da ljudi koji čine dobro i koji su pravedni, koji se bore da naše društvo ne bude zatrovano otpacima europske civilizacije, jedini znaju zašto žive i da se oni jedini ne boje budućnosti.

Kad god nekome učiniš dobro, ti postaješ sretan, čitavo tvoje biće drhti od zadovoljstva, tvoja savjest je mirna, a tvoje biće doživljava slobodu.

Kad, naprotiv, mrziš nekoga, kad ogovaraš, tad osjećaš da si se zabio u neke zidove, da te okiva mrak i nezadovoljstvo, da ne možeš ni k ljudima ni k Bogu. Kad se želiš osvetiti ih nekoga prevariti, tada doživljavaš da nećeš uživati, da režeš granu na kojoj sjediš, da probijaš svoje vlastito srce. Svjestan si da se samo na pozitivnom, svijetlom, slobodnom može živjeti.
A to pravedno svjetlo jest jedno srce, to je samo jedna osoba, jedan Bog, Stvoritelj neba i zemlje. Ako uhvatiš njegovu ruku i dopustiš da te vodi, onda si siguran da ćeš prepoznati svaki cvijet, bit će ti drage pahuljice snijega, neće te srditi sklizavica i magle, djeca će ti biti radost, tvoje stare godine neće predstavljati bol, nego sreću, iskustvo i mudrost.

Nova nas godina poučava da gledamo vedro u budućnost, da nikada ne vjerujemo negativnostima, izgubljenostima, zarobljeništvima, ratovima i nepravdama. Gledati nam je u Božje ruke, odakle nam uvijek dolazi pomoć. Jer samo je jedan Stvoritelj neba i zemlje, i samo taj jedan ima vlast nad svim našim neprijateljima.

Odluči danas da ćeš u svakom danu imati bar pet minuta vremena razgovarati s Bogom.
Zakorači hrabro u novu godinu. Ne dopusti da tebe vrijeme gazi, nego ispunjaj vrijeme svojim darovima, te ga oslobađaj od ropstva i straha, a sebe ispunjaj slobodom i budućnošću.
Odluči danas oprostiti svima koji su ti neprijatelji, u srcu zamoli sve one koje si povrijedio da ti oproste, zagledaj se u Božje lice i zaželi da ti Bog sve oprosti i da budete prijatelji.
Te odluke su dovoljne da ti nova godina bude sasvim sigurno uspješna, sretna i blagoslovljena.
To će biti snaga koja će sve ispunjati uspjehom, zdravljem, mirom. Važno je načiniti prvi korak, sljedeći će biti lakši.
Važno je vidjeti što hoćeš od svoga života i danas odlučiti ići tim smjerom.